Black Sabbath – Paranoid

Odrastajući uz melodičnu muziku The Beatlesa, malo žešću i nervozniju muziku The Rolling Stonesa, otkrivanje heavy metala za mene je bio pravi užitak.

Čupave birmingemske heavy metalce iz sastava Black Sabbath na samom početku njihove karijere puno je bolje prihvatila publika nego kritika. Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedovima tog muzičkog pravca.

1968. godine kreće priča svojedobno “najmračnije” rock grupe. U Birminghamu. Gitarist Tony Iommi i bubnjar Bill Ward osnivaju sastav u kojem su basist Geezer Butler, te pjevač Ozzy Osbourne. Nova grupa dobila je ime Earth, ali njihovi nastupi nisu privlačili veću pažnju pa u prosincu te 1968. godine Iommi prihvaća poziv da se priključi tada već poznatom sastavu Jethro Tull. No, njegov rad s tom psihodeličnom folk skupinom traje vrlo kratko i on se vraća u grupu Earth. Put ka slavi počinje 1969. godine i to promjenom imena. Do pojma Black Sabbath, iliti Crna subota (dio satanističkih obreda), dolaze zahvaljujući tome što je preko puta prostorije u kojoj su vježbali bilo kino u kojem se prikazivao horror »Black Sabbath« s Borisom Karloffom u glavnoj ulozi.

Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Poseban zvuk solo gitare Tony Iommi zahvaljuje nesreći koju je doživio kao sedamnaestogodišnjak kad je u tvornici izgubio vrške dva prsta desne ruke. Zahvaljujući čvrstim tupim površinama koje je imao umjesto odrezanih vršaka prstiju, zvuk njegove gitare bio je potpuno drugačiji i teško ga je oponašati. Kad se tome doda i njegova sposobnost stvaranja jakih rifova, onda je logično da i publika i kritika Iommija smatra jednim od ponajboljih HM gitarista. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim riffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata, iako Sabbathi nikad nisu bili sotonisti.

Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom Paranoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput War Pigs i Iron Man, no njihovi stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja.

Naime, njihova prva dva albuma objavljena 1970. godine plasmanom na top ljestvicama najprodavanijih LP-a daleko su nadmašili mahom negativne procjene tadašnjih kritičara – debi album »Black Sabbath« došao je do osmog mjesta britanske te 23. mjesta Billboardove američke ljestvice, a iste godine objavljeni »Paranoid« najprije je u Engleskoj osvojio prvo mjesto da bi potom po objavljivanju u SAD-u u siječnju 1971. godine osvojio dvanaesto mjesto i te godine prodan je, iako je jako malo njihove glazbe puštano na američkim radijskim postajama, u čak četiri milijuna primjeraka! Naravno, takve rezultate nije mogla zanemariti ni kritika pa je ugled tih ploča iz godine u godinu rastao, a danas ih se smatra temeljnim klasičnim albumima heavy metal i hard rock zvuka, pločama koje su pomogle razvoju spomenutih žanrova i utjecale na mnoge rock grupe.

Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album Master Of Reality, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom Sweet Leaf, kao i hitovi Into The Void i Children Of The Grave. Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.

Velika kriza počela je osamdesetih, kad je grupu zbog prevelike ovisnosti o drogi i alkoholu napustio Osbourn, a kao pjevači s grupom povremeno radili i velikani kao što su Ian Gillan ili Ronnie James Dio. No, izdržali su sve, djelomično i zahvaljujući iznimno vjernoj publici koja je ostala oduševljena činjenicom da se Osbourne vraća u grupu. Zajedno su objavili devetnaesti studijski album pod nazivom »13« koji je oduševio publiku i kritiku te završio na prvim mjestima u mnogim državama, čak i u SAD-u te u Engleskoj postavši njihov najuspješniji album. No, čini se da je priči kraj jer je baš za ovu godinu Osbourne najavio snimanje posljednjeg, dvadesetog studijskog albuma grupe i završnu svjetsku turneju.

MTV ih je proglasio najvećom heavy metal grupom u povijesti. VH1 ih je uvrstio na drugo mjesto samo iza Led Zeppelina na listi 100 najvećih umjetnika hard rocka. Smatra se jednom od najutjecajnijih metal grupa svih vremena te jednom od najpopularnijih bendova sedamdesetih godina 20. stoljeća. Rolling Stone ih je uvrstio na 85. mjesto liste 100 najvećih umjetnika svih vremena, a VH1 na 32. mjesto.

STUDIJSKI ALBUMI
• Black Sabbath (1970)
• Paranoid (1970)
• Master of Reality (1971)
• Vol. 4 (1972)
• Sabbath Bloody Sabbath (1973)
• Sabotage (1975)
• Technical Ecstasy (1976)
• Never Say Die! (1978)
• Heaven and Hell (1980)
• Mob Rules (1981)
• Born Again (1983)
• Seventh Star (1986)
• The Eternal Idol (1987)
• Headless Cross (1989)
• Tyr (1990)
• Dehumanizer (1992)
• Cross Purposes (1994)
• Forbidden (1995)
• 13 (2013)

Odabrao: Franjo Đunđenac
Video: Youtube – Black Sabbath “Paranoid” Live in Birmingham – May 19, 2012
Foto: Wikipedia // Warner Bros. Records

2015-12-14T10:44:24+00:0014. Prosinac, 2015.|Miris vinila|
Stranica koristi web kolačiće Više informacija PRIHVAĆAM
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.