Iron Maiden – The Number Of The Beast

Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecaster basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham i iako je bio potpisao za njih, u to doba je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su uzimali samo neke. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock’n’rollu.

Čelična djevica je rođena. Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovčeg) sa bodljama unutra. Žrtve su bile stavljene u njega – šta se dalje dešavalo sa njima, možete pretpostaviti. Drugu polovicu sedamdesetih je obilježila nezainteresiranost velikih diskografskih kuća i stoga su novi britanski bendovi stvari uzeli u svoje ruke osnivanjem nezavisnih specijaliziranih etiketa. Mediji su ih podržali, zbog čega su ih trgovine nabavljale, a klinci kupovali. Glazbeni časopisi poput Sounds i New Musical Expres počeli su pisati o grupama. Čitatelji su se upoznali s grupom Iron Maiden, londonskim predvodnicima zbivanja. Geoff Barton (Sounds) popularizirao je naziv „novi val britanskog heavy metala“. Bila je to scena odrpanac, a riječ „novi“ iz naziva često je značila „neiskusan“ – no kod Maidena amaterizma nije bilo. Gotičke slojeve zvuka Judas Priesta vješto su spajali s neposrednom opasnošću izraženom zvukom punk rocka, bila je to smrtonosna, impresivna kombinacija. Odjeven u crnu košulju, s narukvicom i pojasom sa srebrnim šiljcima, pjevač Paul Di’Anno, reformirani skinhead, vladao je klubovima šepureći se u stilu Toma Jonesa, držeći žicu mikrofona u ruci, dok bi mali prst ispružio s evidentnim autoritetom. Većinu pjesama napisao je neobično agresivni basist Steve Harris, koji je prebirao po bujici kompleksnih melodijskih linija (Harrisovo galopiranje na basu) dok su dvojica gitarista odašiljali jednako zamršene harmonijske dopune.

1979. objavljen je demo EP „Soundhouse Tapes „ koji postaje, zahvaljujuć glasovima londonskih radiskih slušatelja, broj jedan čak i prije službenog objavljivanja. Engleska je prihvatila Iron Maiden jer su bili grupa koja voli svoju zemlju. Sablasni tekstovi njihovih pjesama izvirali su iz prizora „londonskih ulica, punih tame i magle“. Od grupe The Damned i vješticama inspiriranih Siouxsie and the Banshees preuzeli su scenske efekte šekspirijanskog teatra, poput dima i sablasnih rekvizita koje su sami izrađivali.

Maksimalno iskorištavajući svoje okruženje, horor-predstave Iron Maidena izazivale su tipične britanske strahove, poput onih koje su šezdesetih na površinu izvlačili jezivi filmovi kuće Hammer Films, ili srednjovjekovne sprave za mučenje izložene u Tower of London. Sve je bilo veselo i jezivo, namijenjeno zabavi.

U veljači 1980. grupa Iron Maiden pjesmu „ Running Free“ uživo izvodi u televizijskoj emisiji Top of the Pops, a u svibnju izdaje istoimeni prvijenac Iron Maiden. Britanski heavy metal bio je spreman za veliki uzlet.

Sve ostalo je povijest.

Prvi vokal Paul Di’Anno je nakon snimljenog drugog albuma istjeran iz benda zbog alkoholizma i problema sa zakonom. Na audiciju za novog pjevača se prijavio Bruce Bruce, koji je kasnije vratio svoje prezime Dikinson. Pjevao je u bendu od 1982. i snagom svoga glasa privukao znatan broj fanova. On napušta bend 1993. da bi se posvetio solo karijeri i porodici. Na njegovo mjesto dolazi Blaze Bayley koji je uradio dva albuma (“the X Factor” i “Virtual XI”). Nije mogao podnijeti duge turneje, (i zbog drugih razloga),pa je uz dogovor napustio bend, a na mjesto vokala se vraća Bruce Dikinson.

Iron Maiden danas broji šest članova: STEVE HARRIS- bas gitara, Paul BRUCE DICKINSON- vokal, Michael H. MCBRAIN-NICKO-bubnjevi, DAVE MURRAY-el. gitara, ADRIAN F. SMITH-el. gitara i JANICK R. GERS-el. gitara. Jedini koji su žestoku karijeru izdržali od ’75 do danas su Steve Harris i Dave Murray.

Maskota grupe se zove Eddie (Edi), a do 1992. godine kreirao ga je Derek Riggs. Edijevo puno ime je Edward Head, a lik je nastao prema priči o biću rođenom bez trupa, ruku i nogu. Roditelji su ga, uprkos svemu, obožavali i jednog dana upoznali doktora koji bi mu mogao dati tijelo. Kada su to htjeli ispričati sinu, počeli su sa riječima o velikom iznenađenju koje su mu pripremili. Na to je Edi odgovorio: „Nije valjda još jedan šešir“.

Diskografija:

1980. Iron Maiden
1981. Killers
1982. The Number of the Beast
1983. Piece of Mind
1984. Powerslave
1985. Live After Death
1986. Somewhere in Time
1988. Seventh Son of a Seventh Son
1990. No Prayer for the Dying
1992. Fear of the Dark
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1995. The X Factor
1996. Best of the Beast
1998. Virtual XI
2000. Brave New World
2002. Rock in Rio
2002. Edward The Great
2003. Dance of Death
2006. A Matter of Life and Death
2010. The Final Frontier
2015. The Book of Sousls

Korišteni tekstovi:
Iron Maiden Official Website
Sounds arhiva
New Musical Expres Arhiva
Video:
Youtube Iron Maden official page
Foto:
Iron Maden official page
Odabrao:
Franjo Đunđenac

2016-01-09T13:14:12+00:009. Siječanj, 2016.|Miris vinila|
Stranica koristi web kolačiće Više informacija PRIHVAĆAM
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.