Lynyrd Skynyrd – Sweet Home Alabama

Jedan od mojih omiljenih bendova Lynyrd Skynyrd okuplja se u ljeto 1964. godine, petorica floridskih tinejdžera iz grada Jacksonvillea osnivaju bend, kojemu daju ime My Backyard. Glavna „faca“ je pjevač Ronnie Van Zant, koji se udružuje sa članovima benda You, Me & Him; gitaristom Gary Rosingtonom, bassistom Larry Jungstromom i bubnjarom Bobom Burnsom. Kvartetu se u vrijeme osnivanja pridružio i drugi gitarista, Allen Collins. Collins 12 godina (1952) i Van Zant 15 godina (1948) pronalaze svoje idole u grupama Yardbirds i Beatles čije pjesme izvode po lokalnim plesnjacima. Ujedno grade vlastit glazbeni stil, pišući pjesme u kojima se osjeća zvuk britansko rocka, hard rocka, bugija i neizostavnog bluesa. U tom periodu mijenjaju i ime grupe pa su se zvali The Noble Five i One Percent.

One Percent 1968. snima pjesme The Noble Five i One Percent i izlaze kao singlica. Grupa uspijeva probiti lokalne okvire svirajući diljem „juga“ te uspjeva 1969. godine pobijediti na lokalnom natjecanju “Battle Of The Bands” (Jacksonvilleu). Nagrada je snimanje pjesama u Atlanti “Spoonfull” i “Michelle”. Grupi se pridružuje klavijaturista Roadie Billy, a nezadovoljstvo imenom izaziva promjenu istog.Nakon raznoraznih ideja izbor je pao na Leonarda Skinnera, Rossingtonovog i Burnsovog srednjoškolskog učitelja gimnastike, kojeg su upamtili po dosta oštrim stavovima, naročito u pogledu nošenja duge kose kod dječaka. Van Zant nije bio sretan izborom da grupa nosi ime po nekom učitelju, pa se kombiniralo sa Lynard Skynard, da bi na kraju konaćni izbor ipak bio inačica profesorovog imena; Lynyrd Skynyrd. Novo ime i čvršći i žešći zvuk privlači sve više obožavatelja i sljedbenika grupe. Snimaju demo pjesama “Freedbird”, “One More Time” i “Gimme Tree Steps”. Grupu napušta Bob Burns, a mijenja ga Rickey Medlocke. 1971 snimaju demo materijale, između ostalog i pjesmu “I’ve Been You Fool” njihov drugi singl. 1972. godine ponovo dolazi do promjene, Jungstroma na basu mijenja Leon Russel Wilkeson, kojeg su već tada, zahvaljujući vrhunskoj tehnici sviranja, uspoređivali s John Paul Jonesom iz Led Zeppelina, i još nekim tadašnjim majstorima bas gitare. Ubrzo zatim slijedi Medlockov odlazak i Burnsov povratak. Kako bi obogatili zvuk grupe u grupu se uključuje Ed King i tako postaju jedan od rijetkih bendova koji nastupa s tri gitarista.

1973. godine Al Kooper se prihvaća produciranja njihove prve ploče. “(Pronounced Leh-Nerd Skin-Nerd)”. Hard rock u kombinaciji sa bluesom i boogiem, koji je etiketiran kao ‘southern rock’. Perjanice ove ploče su svakako fantastična balada „Simple Man“ – bezvremenski klasik rocka i pjesma „Freebird“, posvećena Duanne Allmanu, gitaristu The Allman Brothers Banda. Po broju prodanih kopija postiže zlatni status. Devetnaesto mjesto singla “Freebird”, prvi je veliki uspjeh grupe. Promocija te ploče održana je diljem Amerike, a svirali su, uz ostalo i s The Who, na američkom dijelu njihovog “Quadrophenia Toura”. Paralelno s time, pripremali su se materijali za drugu ploču, koja je pod prigodnim imenom “Second Helping”, objavljena u travnju 1974. godine. Na njoj se nalazi apsolutno najveći hit u povijesti benda, rodoljubna kompozicija “Sweet Home Alabama”, kojom su trajno ‘zarobljena’ južnjačka srca, i otada Lynyrdi postaju svetinja, gotovo bi se moglo reći nacionalno blago tog dijela Amerike. Inače, tu je pjesmu Van Zant napisao kao svojevrstan odgovor Neilu Youngu na njegove “Southern Man” i “Alabama”, i ponajviše zahvaljujući njoj, “Second Helping” ulazi na 12. mjesto Top ljestvica albuma, dok je sama “Sweet Home Alabama” ostvarila još bolji singl plasman; 8. mjesto. Nakon američko-kanadske turneje, Lynyrd Skynyrd odlazi na prvu europsku, na kojoj nastupa s Humble Pie i Queen.

Treća ploča “Nuthin’ Fancy” objavljena je u ožujku 1975. ostvaruje bolji komercijalni uspjeh. “Nuthin’ Fancy” je prva ploča grupe koja je ušla u Top 10; bila je deveta najprodavanija u Americi u tom razdoblju. Ploča “Gimme Back My Bullets”, izdana u veljači 1976. godine, prva s novim producentom, Tomom Dowdom, označila je malu stagnaciju u konstanti rasta popularnosti, čemu je zasigurno pridonijela i činjenica da je bila četvrta objavljena u dvije i pol godine. No, taj podatak nije joj bio prepreka da dostigne zlatni status, i da turneje budu i dalje rasprodane. Kako u Americi, tako i u Europi, gdje su naj upečatljviji nastup imali na glasovitom britanskom Knebworth Festivalu, na kojem su svirali sa The Rolling Stones, što je nesumnjivo bila kruna njihove dotadašnje karijere.

Godina (1976) početak prokletstva, odnosno niza tragičnih okolnosti, koje su obilježile sva razdoblja daljnjeg djelovanja benda. Gitarista Gary Rossington je u prometnoj nesreći slomio ruku i jedno vrijeme nije mogao svirati. Dvostruka live ploča “One More From The Road”, snimana tijekom zadnje turneje, objavljena je u rujnu 1976. godine, i bila je sastavljena od svih najvećih hitova s prva četiri studijska albuma. Tu su “Saturday Night Special”, “Simple Man”, “Sweet Home Alabama”, trinaest i pol minutna verzija “Freebird”, Jimmy Rodgerov cover “T For Texas” i ostale najveće uspješnice Lynyrd Skynyrda. Nova ploča “Street Survivor” izlazi 17. listopada 1977. godine. Ona svojim coverom, na kojem su članovi benda okruženi plamenom, kao da ukazuje na tešku nesreću koja će se dogoditi samo tri dana po njezinu izlasku. Naime, na putu s jednog koncerta na drugi, iz Greenvillea u Južnoj Carolini, prema Baton Rougeu u Louisiani, privatni avion benda, modela Convair 240, srušio se zbog problema s gorivom u močvarnom dijelu Gillburga, u Saveznoj državi Mississipi.

Bilo je i nekih razmišljanja da se radilo o sabotaži, napravljenoj radi njihovog naglašenog južnjačkog domoljublja, no, to se nikada nije dokazalo, tek je u izvješću policije navedeno da se avion srušio jer je ostao bez goriva. Ono što je najvažnije, a nažalost i najtužnije, je činjenica da su u toj tragediji živote izgubili Ronnie Van Zant, novi gitarist Steve Gaines, njegova sestra Cassie, road manager Dean Killpatrick, pilot Walter McCreary i ko-pilot William Gray.

Nesreću su čudom, ali s teškim povredama vrata, te kasnijim amputacijama dijelova ruku, koje su spajane brojnim željeznim i plastičnim dijelovima, preživjeli Allen Collins, te Leon Wilkeson i Gary Rossington, dok je najviše sreće imao Artimus Pyle, koji je najmanje stradao i jedini je bio u stanju pomoći unesrećenima i dozvati pomoć. To je bila jedna od najvećih tragedija u povijesti glazbe, i nakon nje više ništa više nije bilo isto. Kompletna glazbena scena izgubila je velikog pjevača i tekstopisca, nadarenog gitaristu jednako velikog benda, koji je tada bio na vrhuncu. Što se tiče ploče “Street Survivors”, ona je bila rasprodana ubrzo, ostvarivši prvo zlatni, a onda i platinasti tiraž. Recimo da je na njoj Ronnie prvi puta imao muški prateći vokal; pomagao mu je, naime, upravo Steve. Ta kombinacija nažalost, nije imala priliku svoju glasovnu ukomponiranost ozbiljnije prezentirati.

Članovi Lynyrd Skynyrda; Collins, Rossington, Powel, Pye i Wilkeson, objavljuju da bend prestaje s radom. Iste godine MCA Records objavljuje kolekciju ranih demo pjesama pod nazivom “Skynyrd’s First And… Last”, snimljenih između 1970. i 1972. godine. Slijedeće, 1979. godine, MCA Records objavljuje dvostruku kompilaciju “Gold And Platinum. Takav uspjeh nesumnjivo je bio dokaz da karizma Lynyrd Skynyrda i dalje živi, čemu u prilog ide i podatak da je “Gold And Platinum” prodan u platinastoj tiraži, te da je osvojio 15. mjesto Top ljestvice albuma.

Na Charlie Daniel’s Volunteer Jam XIII (1987) pojavili su se stari članovi Gary Rosington, Ed King, Billy Powel, Artimus Pyle i Leon Wilkeson, te novi pjevač Johnny Van Zant, brat pokojnog Ronniea, i gitarista Randall Hall, dugogodišnji prijatelj benda i član The Allen Collins Banda. Paralizirani Allen Collins bio je angažiran za pomoćnog road managera. Tridesetu godišnjicu od objavljivanja prve ploče, Lynyrd Skynyrd obilježava radno, te 20. svibnja 2003. godine objavljuje jedanaestu studijsku ploču “Vicious Cycle”. Ta je ploča, s modernim hard boogie blues rock soundom, te lijepim orkestralnim aranžmanima, njihovo zasigurno najbolje ostvarenje od ponovnog okupljanja, i prva koja je donijela par potencijalnijih hitova: “That’s How I Like It”, “Red, White & Blue”, “The Way”.

Malo je grupa koje su ispoljavanje ljubavi prema domovini kroz glazbu doveli do te razine, da ih poštuju i oni koji ih ne vole slušati. Istina, ima i onih koji Lynyrd Skynyrd nazivaju nakupinom bezveznjaka i primitivaca, koji obožavaju govoriti i pjevati o domoljublju, i drugo ništa ne znaju. Možemo biti sigurni da svi koji njihovu glazbu gledaju kroz takvu prizmu, vjerojatno nemaju puni osjećaj značenja riječi domoljublje, a i njihova bi se muzička kompletnost i kompetentnost mogla ocijeniti upitnom, jer više od 25 milijuna ploča sigurno nije prodano samo na američkim „south“ nostalgičarima. A to ni u kom slučaju nije nebitan podatak, niti pogodan za podcjenjivanje. Navedene klasifikacije pak ne padaju na um redovitim posjetiteljima Lynyrd Skynyrdovih koncerta, i dalje obilježenima konfederacijskim svetinjama. Oni ih odavno smatraju istinskim herojima. A heroji, nažalost, i ginu….

Korišteni tekstovi:
Wikipedia
Allmusic.com
Ultimateclassicrock.com
Službena web stranica grupe
The Illustrated New Musical Express Encyclopedia of Rock
Džuboks, POP, Melody Maker, Rollingstone.
Tekstovi sa omotnica albuma LP-a

Odabrao: Franjo Đunđenac
Foto: www.lynyrdskynyrd.com/
Video: Youtube.com

Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić

2015-12-19T10:56:53+00:0019. Prosinac, 2015.|Miris vinila|
Stranica koristi web kolačiće Više informacija PRIHVAĆAM
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.