MC5 – Tonight

MC5 bili su predvodnici garažnog protopunka šezdesetih. Eksplozivni zvuk, žestoki nastupi, nepomirljiv kritički stav prema establishmentu i veze sa političkim radikalizmom od samog početka karijere dovodili su ih u sukob s cenzorima diskografskih kuća, novinarima i policijom.

Znali smo da su vremena ozbiljna. Znali smo da je pitanje građanskih prava jako važno, baš kao i okončanje rata (u Vijetnamu). Prema tome, odvojiti političku osviještenost od rock ‘n’ rolla bilo je nemoguće. To dvoje stopilo se u istu stvar.“ rekao je Wayne Kramer.

Na svom vrhuncu 1968. i 1969. MC5 su bili glasniji, čvršći i brži od bilo kojeg rock benda prije njih. Premda su im po zvučnoj snazi mogli parirati grupe kao što su Who ili Jimi Hendrix Expirience, nitko nije mogao nadmašiti njihov revolucionarni duh žestokih momaka.

Duh grupe MC5 čuje se u „zamućenom“ blues-rocku Jon Spencer Blues Explosiona,, u free jazzom inspiriranoj buci Sonic Youtha, te u vrištećem agitpropu grupe Rage Against The Machine. Njihova mješavina teškog električnog bluesa i agresivnog rocka učinila ih je prethodnicima i heavy metala i hardcore punka, a početkom90-ih grunge-rocka, u vremenu kada su se metal i punk stopili u isti.

Osnovani su 1965. u Lincoln Parku (Detroit), Motor City Five (ubrzo skraćeno u MC5). Rob Tyner (vokal, harmonika), Wayne Kramer (gitara, vokal, klavijature), Fred Sonic Smith (gitara), Michael Davis (bas), Dennis Thompson (bubnjevi), J.D. Crawford (vokal). Album prvijenac „Kick Out The Jams“ snimljen je uživo 1968. i reprezentativni je dokaz sirovog visokoenergetskog koncertnog zvuka.

Iako je album primljen dobro i pojavio se na top listama, revolucionarni poziv na oružje iz uvodne pjesme s ozloglašenim finišem „Kick out the jams, motherfuckers!“ okružio je grupu kontroverznošću koja je vodila u propast. 1970. izdaju album „Back in The USA“ rafiniraniji, orijentiran više prema melodičnim pjesmama. Album će se pokazati utjecajnim kao i njegov prethodnik – naročito u Engleskoj, Clash, Damned, Elvis Costello – bio im je glavni predložak za glazbu koju su željeli i sami stvarati.
1971. izlazi treći album „High Time“. Grupa pokušava spojiti neobuzdanost prvijenca i studijskih finesa s druge ploče. Album doživljava komercijalni slom. Nakon propalog pokušaja proboja u Engleskoj MC5 su se napokon razišli.

1991. umire Rob Tyner i grupa se uspijeva okupiti i nastupiti na dobrotvornom koncertu. U ljeto 2004. preživjeli članovi (Kramer, Thompson, Davis) se okupljaju i kreću na povratničku turneju. U Hrvatskoj su nastupili 1 ožujka 2005. u zagrebačkom klubu Tvornica.

DISKOGRAFIJA:
-Kick Out the Jams (1969)
-Back in the USA (1970)
-High Time (1971)

Odabrao: Franjo Đunđenac
Video & foto: Youtube

Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić

2017-05-23T20:34:45+00:0020. Studeni, 2015.|Miris vinila|
Stranica koristi web kolačiće Više informacija PRIHVAĆAM
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.