Tenis je vrsta sporta u kojem se, u pravilu, nikada ne možete ljutiti na protivnika nego jedino na samoga sebe: vi ste taj koji odlučuje kamo će poslati tu lopticu koju protivnik više neće moći vratiti.
U počast Borisa Horvatića i Gorana Leša, prerano otišlih tenisača i prijatelja, dva su teniska terena kluba Ivanić 92 obilježena njihovim imenima.
Ovaj prijateljski i duhoviti dvojac ostaje živjeti u anegdotama svih nas koji, na dnevnoj i tjednoj bazi, stižemo na naše terene u nadi kako ćemo ovoga puta biti pobjednici. A pobjednici smo svaki puta kada dajemo sve od sebe pa ma koliko protivnik bio bolji.
Moderna su vremena kada nam je itekako važno cjeloživotno učenje, prihvaćanje novih vještina bez obzira na godine. Tu se itekako uklapa i sportska popularna aktivnost zvana bijeli sport – tenis.
Od vrtićanaca i učenika do rekreativaca i umirovljenika svi vole ovaj sport koji razvija motoriku, koordinaciju, koncentraciju, jača kosti dominantne ruke, lumbalnu kralježnicu i bedrenu kost, kažu stručnjaci.
Ali tko uopće o tome razmišlja kada u žaru igre nastoji nadigrati protivnika. Fair play je zapljeskati protivniku izvede li svoj najbolji udarac za novi poen.
Onda se samo može zamisliti kakvi su benefiti za vlastito samopouzdanje i samopoštovanje kada se i sami iskažete u tim brzinskim odlukama udarca koji protivnika zateknu na krivoj nozi i ostave u nevjerici.
I da se tenis može igrati i u 85-oj godini živi je dokaz Vinko Skendrović, čovjek koji je u mladosti i ponajboljim godinama igrao rukomet i bavio se kuglanjem na vrhunskoj sportskoj razini.
Teniski klub Ivanić 92 cijele godine, u zimskom periodu pod balonom od studenog do travnja, otvara vrata svim ljubiteljima ovoga sporta kao što su to bili Boris i Goran, dvojac u čiju čast, poslije meča, nazdravljamo novim količinama B vitamina.
Tenis se uči cijeli život, tenis je stil života, strast i radost, vještina kojom, bez obzira na doseg godinica, oslobađamo čekaonice zdravstvenih ustanova.
Jadranko Bitenc
