Vrtanji i kovrtanji na blagoslov o Uskrsu

Koliko tradicija može biti kreativna i inovativna, inspirativna, baš s veseljem – ponovno – podsjećam primjerom vrtanja, preciznije stubičkih vrtanja, svečanoga kruha koji u tome zagorskom kraju nose na blagoslov o Uskrsu. Uvijek u ovakvim slučajevima pomislim da je velika sreća što nam je baština još terra incognita.
Naime, moja dugogodišnja suradnica Marija Krušelj, doslovce desetljećima dobri duh ocjenjivanja vrtova u stubičkome kraju, bez premca najstarijem i najupornijem takvom u nas (urodio je Hrvatskim obiteljskim tradicijskim vrtom i Vrtom perunika), posljednjih godina još se više u Udruzi Stubička baština posvetila i drugim baštinskim temama, od tekstila do hrane.

Pretprošle smo godine prvi put na Stubičkim obliznjekima, koje su, ističem ne bez ponosa, nadahnuli moji Oblizeki, ocjenjivali krasne slastice i, na moju veliku radost, počeli suradnju s Kriškim oblizekima. Prošle godine u Donjoj Stubici priredili su i ocjenjivanjem vrtánja.
Za te zamamne vrtanje, koje gospođa Marija pamti iz kuhinje svoje pokojne svekrve, i koji su, kao i većina skromnih stvari vteknuti v zapeček, prvi sam put uopće čula. Objavljivala sam, istina, u etnogastro tekstovima Nade Matijaško iz Podravkina koprivničkog Muzeja prehrane, receture za bregovske vrtanje, koji su im slični samo imenom, zacijelo prema za(vrtanju), frkanju, zafrkavanju.

Govori mi gospođa Nada Matijaško ovih dana:

Ne znam pouzdano, ne sjećam se da li sam to baš pitala ili zapisala, nekako mi se ime možda činilo samorazumljivo budući da se radi o većem valjušku tijesta kojemu se krajevi preklope jedan preko drugoga (oblik krnje osmice, kao one “ružičaste vrpce”. Drugdje po Podravini vrtanji su inače, isto što i kovrtanji – okrugla, prstenasta pletenica, obavezno s rupom u sredini. A i za pletenicu se trake tijesta preklapaju jedna preko druge, zar ne?

Na izložbu Čez korizmu do Vuzma u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici
pošla sam znajući da će na svojem izložbenom tradicijskom uskrasnom stolu vrtanje izložiti Nada Tučkar iz Donje Stubice, s nezaboravnim strepicama s vrganjima prošlogodišnja pobjednica Stubičkih obliznjeka a svadbenom tortom sudionica pobjedničke zagorske ekipe na Kriškim oblizekima.

Ona mi je i otkrila prvu, svoju recepturu za vrtanje. Kad tamo, svojim je stolom podijelila treće i četvrto mjesto s kćeri Jadrankom Blagec, koja je na stolu, uz drugo, imala također i vrtanje kakvi se na uskrsni blagoslov nose s kuhanom šunkom ili buncekom, pisancima, mladim lukom i hrenom. Gospođa Nada pripremila je nekoliko vrsta svečanih peciva svoga kraja – vrtanje od bijeloga pšeničnog brašna s pisanicom u sredini, bez pisanice, zatima vrtanje od tamnoga brašna s uresima od bijeloga tijesta te male vrtanje.

Nada Tučkar kaže:

Vrtanji su se trgali a nisu se rezali i jeli su se tri dana, dok se ne bi pojeli. Ništa se ne bi bacalo kao ni oddruge blagoslovljene hrane. Bili su nam istinska poslastica, jer su mirisali na dimljenu kuhanu šunku odnosno buncek, što se nije jelo svaki dan.

Moram reći da se moralo jako paziti da se voda ispod šunke ne umijesi u brašno prerano, jer se od nje slane i masne, katkad i malo crne od dima, tijesto ne bi lijepo diglo.

Vrtanji su na gornjostubičkoj priredbi bili izloženi na još nekoliko stolova i uglavnom su se razlikovali.

U Zaboku ih, kako sam čula uza stol Udruge sv. Marte od gospođe Slavice Šimag, zovu perec. Niihovi su premazani jajetom, kao i vrtanji što ih je Sanja Čmarec iz Slanog Potoka ispekla za stol Udruge seljaka općine Gornja Stubica prema recepturi svoje bake Katice Petrović koja je u 94. godini umrla prije osam godina! Ti su vrtanji umiješeni od domaćega pšeničnog brašna, tamnoga jer je samljeveno na žrvnju, dakako uz svježi kvasac s toplim mlijekom i šećerom, ali i s crnim paprom, malo ulja, katkad i žlicom svinjske masti, a na 1,5-2 kilograma brašna i sa četiri jaja te 2-3 Dukatova kisela vrhnja te čvrčkima odnosno čvarcima isprženima od dva kimograma sveže slanine. Mogu se raditi vrtanji razliite veličine, a gospođa Sanja oblikovala ih je srednje, otprilike 15-16 komada. Kad su se oblikovani sirovi digli, da bi bilo lijepo glatki premazala ih je žumancima pomiješanima s vodom (na svako žumance po jedna žlica vode).

Vrtanje su izložile na svojim stolovima i Božica Lacković iz Andraševca kraj Oroslavja te Domsko-učenička zadruga Sova Bedekovčina.

Na svome pobjedničkom stolu KUD Bistra iz Bistre nije ih imao, ali mi je Nada Grgurić ispripovijedala da i oni to imaju, ali da je preprosto za uskrsni stol. Jednako oblikovano pecivo koje zovu (po)trepač, mijese drugačije – od pšeničnoga, kukuruznog i raženog brašna. Peku ga ili u pećnici, obično na listu od kostajna, ili, kad nema pečena kruha, a došel si gladen z ledine, na brzinu omijesiš i samo hitiš na vruče ringe, malo na jenu malo na drugu stranu. Mijesio se (po)trepač, naime na kvasu, ali se tretirao više kao brzo beskvasno pecivo odnosno jelo.

Poslije objavljivanja tekstova o zagorskim vrtanjima, ravnateljica Muzeja Moslavine Kutina etnologinja Slavica Moslavac javila mi se sa zanimljivim podatkom kako i mi u sjevernoj Moslavini imamo sličan svečani kruh – kovrtanj.

Vrtájnj (donjostubički) (Nada Tučkar)
Sastojci

pšenično brašno
svježa germa
malo toploga mlijeka
malo šećera
topla voda
mlaka voda u kojoj se kuhala dimljena šunka ili buncek

Priprema

Umutite svježu germu s malo šećera i malo toploga mlijeka i ostavite da se digne. Zamijesite kao kruh po potrebi dodajući brašno i malo tople vode, pazeći da pri kraju dodate mlaku vodu u kojoj se kuhala dimljena šunka ili buncek. Zatima razvaljajte na 5 cm i vrhove prevucite jedan preko drugoga tako da u sredini ostane rupa. U rupu možete staviti lijepi pisanac ili obično kuhano jaje. Pecite u pećnici poput kruha. Po želji možete premazati umućenim jajetom.

Piše: Božica Brkan // www.oblizeki.com

 

2017-05-23T20:34:34+02:0025. Ožujak, 2016.|Novosti, Oblizeki|