Predstava Alan Ford postavlja tezu da tako dugo dok je novac kanonska vrijednost sistema i siromašni i bogati zapravo robuju istom bogu, jednako su smiješni i jednako vrijedni prezira.
Četrdeset godina po prvom objavljivanju Alana Forda u Hrvatskoj, jedinoj zemlji u kojoj je doživio istinski kultni status, teatarska verzija pokušava ući u duh jezika i smisao grotesknog humora njegovih tvoraca Magnusa i Maxa Bunkera kako bi progovorili o mistifikaciji pojmova siromaštvo i bogatstvo. Temeljna teza koja se provlači kroz strip (u njegovim najboljim nastavcima) bazirala se na tome da su siromaštvo i bogatstvo samo različite strane iste bijede uzrokovane veličanjem novca kao apstraktne vrijednosti koja nas vodi prema raju zemaljskom u kojem se svaka želja može ispuniti. Siromašni preziru bogate samo zato što i sami nisu bogati…
