U srcu ljeta, nakon što grm velike žutilovke (Genista tinctoria L.) procvjeta sredinom lipnja, rubovi šume Žutica još jednom odaju počast svom imenu i prelaze u žuti ton sredinom kolovoza. Ovaj prekrasan spektakl pripisan je triju biljnih vrsta, od kojih su dvije prešle čak iz Sjeverne Amerike, dodajući svoj jedinstveni sjaj ovom prirodnom okruženju.
Na prvom mjestu je čičoka (Helianthus tuberosus), član porodice glavočika, poznata i kao divlji krumpir, jeruzalemska artičoka ili suncogled. Iako podrijetlom iz Sjeverne Amerike, čičoka je danas pronašla svoj put diljem svijeta. Tajna njenog dolaska u šumu Žutica ostaje nepoznata. Korijen čičoke ima iznimno korisna svojstva u liječenju dijabetesa i pretilosti zahvaljujući niskom glikemijskom indeksu.
Unatoč prvom spomenu čičoke, zvijezda koja se najviše ističe je zlatošipka (Solidago), također poznata kao velika zlatnica. Porijeklom iz Sjeverne Amerike, ova biljna vrsta kod nas često nalazi svoj dom na neobrađenim površinama, uz rubove potoka i šuma. Iako se često smatra korovom, pčelarima pruža neprocjenjivu pomoć tijekom pčelarske sezone jer započinje cvatnju u vremenima najveće oskudice i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Osim toga, zlatošipka posjeduje izrazito ljekovita svojstva, no o toj temi ćemo raspravljati u nekom budućem članku.
-
- Pravi oman
-
- Čičoka
-
- Zlatošipka
Treća u nizu je manje poznata čitateljima, ali ne manje značajna – pravi oman (Inula helenium). Ova trajna biljka, koja doseže visinu od oko dva metra, svojim velikim jednostavnim žutim cvjetovima krasi rub šume. Njen rast se ostvaruje putem sjemena, a neki je uzgajaju i kao ukrasnu biljku. Gotovo svi dijelovi ove biljke posjeduju ljekovita svojstva, pri čemu se posebno ističe eterično ulje dobiveno iz korijena, koje se koristi u liječenju plućnih bolesti.
Šuma Žutica i dalje nam pruža čudesne priče o raznovrsnosti biljnog svijeta, od kojih su neke stigle preko oceana. Njihova prisutnost podsjeća nas na bogatstvo prirode i njen neprekidni utjecaj na okolinu koju naseljavaju.”
Zoran Ožetski
