Upoznavanje s ljepotama Lonjskog polja započelo je 1996 godine i traje sve do današnjih dana. Nakon toliko godina čovjek se zapita : ima li nešto što još nisam vidio, čuo, osjetio ili snimio ?
Doživio sam proljetne poplave, svjedočio buđenju novog života nakon što bi se vode povukle. Uživao sam u povratku bijelih roda koje su mi uvijek strpljivo pozirale. U ljetna svitanja slušao sam zvukove močvare, zaglušujuću buku žabljeg zbora i zujanje komaraca. Gledao sam jata divljih gusaka, osjetio slobodu posavskih konja, upijao miris livada i šuma. Uživao sam u svježini ljetnih smiraja promatrajući nebo u plamenu.
Gledajući stare hrastove trijemove, osjetio sam duh prošlih vremena i čovjeka koji živi u skladu s prirodom. Zimi kad bi snijeg prekrio pašnjake i pretvorio ih u bijelu pustinju, razmišljao sam o proljeću koje dolazi i donosi novi početak .Tako je Lonjsko polje za mene postalo kružno putovanje – beskrajna priča.
Zoran Ožetski
