Ovu priču objavljujemo u okviru serijala „Glasovi Ivanića“, dokumentarnog projekta koji čuva sjećanja na ljude koji su obilježili život Ivanić-Grada. Stjepan Robek, legendarni kinooperater, desetljećima je donosio filmove u Ivanić-Grad i okolna mjesta, u vrijeme kada je kino bilo središnje mjesto društvenog života.
Uz tekst objavljujemo i originalni audio zapis razgovora, snimljen 2013. godine i sačuvan u arhivi portala Volim Ivanić.
Stjepan Robek bio je čovjek čije se ime u Ivanić-Gradu gotovo instinktivno veže uz kino. Generacije su ga poznavale kao legendarnog kinooperatera, čovjeka koji je desetljećima donosio filmove u Ivanić-Grad i okolna mjesta, u vrijeme kada kino nije bilo samo zabava, nego važan društveni događaj i mjesto okupljanja zajednice.
Rođen je 1928. godine u Sisku. U Ivanić-Grad dolazi 1963. godine, u razdoblju kada se grad ubrzano mijenjao. Stari dom kulture još je bio u funkciji, novi se tek gradio, a prostor na kojem se danas nalazi Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad imao je tada sasvim drukčiju namjenu.
Na tom se mjestu održavao stočni sajam, a cijelo je područje često bilo izloženo poplavama rijeke Lonje. Kada bi Lonja nadošla, voda bi znala doći i preko ceste, jasno pokazujući koliko je grad tada još bio snažno vezan uz prirodu i njezine ritmove.
Već 1964. godine novi dom kulture otvoren je i pušten u pogon, čime je započelo jedno od najsnažnijih razdoblja kino-prikazivačke djelatnosti u ovom dijelu Hrvatske.
Robekov profesionalni put započeo je znatno ranije. Još 1947. godine počeo se baviti kinooperaterskim poslom u Herceg-Novom, u Crnoj Gori, tijekom služenja mornarice. Tamo je stekao iskustvo i znanje koje će kasnije obilježiti cijelu njegovu karijeru.
Dolaskom u Ivanić-Grad kino postaje središnji dio njegova profesionalnog i životnog puta. U to je vrijeme na ovom području djelovala iznimno snažna kino-mreža. Postojala su stalna kina u Ivaniću, Kloštru Ivaniću, Križu, Graberju, Novoselcu, Dubrovčaku i drugim mjestima, kao i brojna pokretna kina koja su obilazila manja naselja, proslave i priredbe.
Prema Robekovim vlastitim procjenama, tijekom karijere je prikazao oko 16.000 filmova. Taj podatak nastao je iz dugogodišnjih evidencija i rada na području Zagreba, Siska i Ivanić-Grada te okolnih mjesta, a danas zvuči gotovo nevjerojatno.
Ivanićko kino-prikazivaštvo u to je vrijeme bilo među najjačima u tadašnjoj Jugoslaviji. Filmovi su se igrali redovito, često u više dnevnih projekcija, a dvorane su bile pune. Među najgledanijim naslovima posebno se isticao film Prohujalo s vihorom, ali i brojni drugi veliki naslovi zabavnog i spektakularnog karaktera.
Jedna od projekcija koje su ostale posebno zapamćene bila je ona filma Pakleni toranj (The Towering Inferno), na koju su organizirano došli vatrogasci iz Ivanić-Grada, Križa, Kloštra Ivanića i okolnih mjesta. Kino je tada ponovno bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta.
Posebno poglavlje Robekove karijere bile su svečane filmske premijere. Na ovom je području organizirano više od dvadeset takvih događaja, često uz dolazak glumaca i redatelja. Filmovi su se znali prenositi s projekcije na projekciju između Ivanića, Križa i Kloštra kako bi premijere bile održane u više mjesta.
Jedna anegdota ostala je trajno zapamćena. Prilikom organizacije svečane premijere filma redatelja Veljka Bulajića, očekivao se njegov dolazak u Ivanić-Grad. No zbog zabune u nazivu grada, Bulajić je umjesto toga otputovao na projekciju u Ivangrad u Crnoj Gori, što je kasnije postalo dijelom filmskih priča koje se i danas prepričavaju.
Pad kino-posjećenosti započeo je sredinom 1980-ih godina pojavom videoteka i kućnih video sustava. Promijenile su se navike publike, a kino je postupno izgubilo središnje mjesto koje je desetljećima imalo. Ipak, trag tog vremena ostao je duboko upisan u kolektivno pamćenje Ivanić-Grada.
Razgovor sa Stjepanom Robekom svjedočanstvo je razdoblja kada je kino bilo više od filma – bilo je društveni ritual, zajedničko iskustvo i prozor u svijet. Glas čovjeka koji je desetljećima stajao iza projektora danas je sačuvan kao dio kulturne memorije grada.
Zoran Ožetski
