Neki ljudi svoje zanimanje odaberu kao posao. Zora Belanić odabrala ga je kao životni poziv.
Još od mladosti znala je da želi raditi s djecom. Iako je njezin obrazovni put nakratko krenuo u drugom smjeru, ljubav prema radu s ljudima bila je jača. Nakon studija logopedije posvetila je svoj život pomaganju djeci i mladima, a taj poziv prati je već više od četiri desetljeća.
Punih 37 godina radila je u Centru za rehabilitaciju u Dubravi, gdje je pomagala djeci s teškoćama u govoru, čitanju i pisanju. Kroz njezine ruke prošle su brojne generacije djece kojima je upravo stručna pomoć logopeda bila važan korak prema uspješnijem školovanju i kvalitetnijem životu.
Odlazak u mirovinu za mnoge znači kraj profesionalnog puta, no za Zoru Belanić to nije bio slučaj. Ljubav prema poslu i radu s djecom bila je prejaka da bi jednostavno stala. Prilika za nastavak rada ukazala se u Udruzi Mali princ u Ivanić-Gradu, gdje i danas nesebično prenosi svoje znanje i iskustvo.
Tijekom godina rada naučila je da uspjeh ne ovisi samo o stručnosti nego i o povjerenju koje se gradi između djeteta, roditelja i stručnjaka. Upravo zato uvijek naglašava važnost suradnje s roditeljima, koje smatra ključnim partnerima u razvoju svakog djeteta.
Posebno mjesto u njezinoj priči zauzimaju djeca s kojima je radila. Mnogi od njih danas su odrasli ljudi, imaju vlastite obitelji i uspješne živote, ali veze koje su nastale tijekom terapija ostale su trajne. Upravo ti susreti i prijateljstva predstavljaju najveću nagradu za godine predanog rada.
U razgovoru snimljenom povodom dodjele nagrade istaknula je kako od djece nije samo podučavala nego je i sama učila. Njihova iskrenost, neposrednost i pogled na svijet ostavili su snažan trag i oblikovali njezin profesionalni i osobni život.
Nagrada Stjepan Basariček priznanje je za desetljeća rada posvećenog djeci, mladima i njihovim obiteljima. Ona je potvrda da se predanost, stručnost i ljudskost prepoznaju te da trag koji ostavljamo u životima drugih ljudi često vrijedi više od bilo kojeg priznanja.
U videu donosimo priču o Zori Belanić, logopedinji kojoj posao nikada nije bio samo zanimanje, već način života i svakodnevna prilika da pomogne drugima.
