Dragi čitatelji portala Volim Ivanić, eto javljam se iz sunčane Šri Lanke. Nadam se da u Hrvatskoj ne pada snijeg i da je toplo kao i ovdje na drugom kraju svijeta.
19.siječnja , 2015.
Nakon leta preko Dubaia, sletio sam u Colombo. U blizini zračne luke, u gradiću Negombo pronašao sam motel u kojem sam prespavao dvije noći. Prošetao se lokalnom plažom, upoznao par lokalnih ribara, te otišao do Colomba gdje sam upoznao valjda najgori mogući birokratski sistem na svijetu. Ipak uspio sam produžiti vizu te tako si osigurao dvomjesečni boravak.
U srijedu 21. siječnja krenuo sam autobusom u unutrašnjost otoka u grad Dambulla. Iako je grad udaljen samo 200 kilometara put je trajao 6 sati. Jedan od razloga tolikog trajanja vožnje je taj što su se na cesti obavljali radovi ali i to što je cesta vrlo uska i svako mimoilaženje s vozilom iz suprotnog smjera je prava mala avantura.
Stigavši u Dambulli posjetio sam predivan budistički “Stone Rock” hram. Hram se nalazi na vrhu brda na 400 metara nadmorske visine. Kamenim stepenicama dolazi se do vrha s kojeg se otvara predivan pogled na sve strane svijeta. Hram kao što mu i ime govori (Stone Rock) smješten je u pećini ukrašenoj stotinama statua Bude, dok je strop pećine oslikan motivima iz Budinog života.
Nakon Stone Rock hrama krenuo sam prema Pirudangalli, to je brdo, odnosno ogromna litica usred džungle koja se izdiže iznad šume i okolnih polja riže. Dodavši na stanicu u Sigriyi, uputio sam se pješice prema Pirudangalli. Za tih nekoliko kilometara laganog hoda kroz sela okruženih plantažama riže, turisti umjesto da hodaju koriste tuk-tuk ( vrsta motorne trokolice ) ,ali ja sam baš želio proći kroz ta sela i vidjeti kako ljudi žive. Na putu prema Pirudangalli lokalni stanovnici su me zaustavljali i pitali odakle sam i nudili me vodom.
Dodavši pred taj ogroman komad stijene tražio sam ulaz odnosno početak staze za gore. Tada sam upoznao četvero čeških turista, koji su isto tako zbunjeno tražili istu stvar kao i ja.Nakon kraćeg nesnalaženja pronašli smo tu stazu uklesanu u stijenu koja vodi prema vrhu . Stazu su u živoj stijeni isklesali budistički svećenici.
Putem prema gore prije samog vrh nalazi se ležeći Buda napravljen od cigle 🙂 – upitao sam se koliko su dana samo nosili tu ciglu gore. Očito je da su imali vremena.
Dolaskom na sam vrh otvara se fantastičan pogled na sve strane svijeta.
Dragi moji sugrađani, toliko za sada. Sutra putujem dalje. Čujemo se.
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
