Dnevnik putovanja – U zemlji Tamilskih tigrova

Dakle kao što i sam naslov kaže,zaputio sam se do teritorija koji je do nedavno bio pod kontrolom Tamilskih tigrova, svi ih se sjećamo sa vijesti. Dakle kako su u Sri Lanki prije mjesec dana završili izbori, novi predsjednik je nakon 25 godina rata uspio dogovoriti mir s Tamilskim Tigrovima te je taj dio države otvoren i za turiste.

Na put sam krenuo autobusom iz Anuradhapure, preko Vavuniye, pa sve do Mannara. Atmosfera u busu je neopisiva. Makadam cesta, previše putnika i domaća radio glazba.

Mannar je otok povezan s kopnom nasipom dugačkim nekoliko kilometara. Došavši u Mannar odmah sam se smjestio u prenoćištu “Baobab”. Ostavio sam stvari i otišao u obilazak grada. U gradu Mannaru odmah se osjeti dugogodišnja izoliranost. Ljudi nisu navikli na turiste. Na ulici vas pozdravljaju i poziraju kako bi ih fotografirali. Mannar je većinom nastanjen Tamilima(Hindusima), muslimanima, ali i dosta velikom zajednicom kršćana. Nakon malo lutanja uskim uličicama uspio sam pronaći stablo Baobaba koje su davno prije zasadili arapski moreplovci. Baobab je impozantan i mislim da je to jedino stablo baobaba u Sri Lanki. Nekoliko ulica dalje nalazi se prekrasna crkva Sv.Lucije. Stigao sam na početak mise. Nakon mise produžio sam dalje do obale gdje sam sreo ribare koji su se vratili s mora stavili su sušiti ribu na suncu i započeli s čišćenjem mreža
.
Razdragani ljudi, širokih osmijeha,pitaju odakle sam. Iz Europe kažem. Za većinu njih to je dovoljno precizno.
U ugodnom razgovoru vrijeme je brzo prolazilo tako je došla i večer. Pozdravljam društvo i odlazim do svog prenoćišta na spavanje.

Ranim jutrom pakiram stvari i trčim na bus koji vozi do Talaimannara.

Talaimannar je zadnja kopnena stanica odakle se za dobrog vremena vidi Indija,odnosno Indijski otok Rameswaram koji sam posjetio prije nekoliko godina. Tamo se nalazi i željeznica stanica koja je radila do 1967, kada ju je zajedno s trajektnim dokom uništio razorni uragan. Sada se ubrzano radi na obnovi kako bi proradila trajektna linija prema Indijom.U Talaimannaru nema puno stanovnika, njih oko 300. Većina ih živi od ribarstva. Proveo sam nekoliko sati u društvu ribara. Opisivali su mi tehnike ribolova i čuvanja ulovljene ribe.

Put me vodi dalje do grada Jaffne. Jaffna je gospodarsko i političko srediste Došavši u Jaffnu,odmah pronalazim jeftini konačište, ostavljam stvari i odlazim do obale kako bih fotografirao staru tvrđavu i život na ulici. Za oči mi je zapela trgovina obuće Bata i velik broj dobrostojećih oldtimer vozila koja kruže gradom .Jutrom sam otišao busom do okolnih otoka,a u poslijepodnevnim satima do Trincomalee na istočnoj strani Sri Lanke. Dragi moji sugrađani priču o Trincomalee čitajte u sljedećem javljanju.

TEKST i FOTO:
Mario Pavun Keyo

Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić

2017-05-23T20:35:32+00:0023. Veljača, 2015.|Svijet to sam ja|
Stranica koristi web kolačiće Više informacija PRIHVAĆAM
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.