Ljubavni oblizeki, ljubavni ugrizi…

Uz Valentinovo: Ljubavni oblizeki, ljubavni ugrizi

Piše Božica Brkan // www.oblizeki.com

Uz Blagdan ljubavi teme za razmišljanje: Koji je smisao Valentinova? Mora li se blagdan ljubavi obilježavati samo 14. veljače ili bolje svaki ili što više dana u godini? Darivati nešto skupo i rijetko ili sebe i ljubav? Kakav je odnos hrane i ljubavi? Što je najveći afrodizijak?

Crveno rublje, otprilike kao i za novogodišnju noć, i navodno jednako erotični zagušujući parfemi (posebna prilika: akcija!) te crvene ruže prigodno skuplje od ruža u svim drugim bojama i konfekcijski kocerti svih mogućih i nemogućih zvijezda ubili su mi nježni djetinjasti pojam valentinovske ženidbe prozeblih vrapčića. Esplanade Zagreb, Luxury Hotel, na primjer, svoje “Romantično Valentinovo” podnaslovljuje “uz glazbu, senzualne delicije i sjaj dijamanata”. Zaba na dar za Valentinovo nudi Visu poklon karticu. Ljubav u digitalno doba, rekla bi Netrokracija.

Kao što su mi prigodni posebni (besplatni!) novinski prilozi s jelima-afrodizijacima ubili stvarni obrok u dvoje. Koji? Pa jednako može biti doručak (u krevet), objed i večera. Tko bi ga skuhao? Ako rijetko izlazite i ako si možete priuštiti, nije li drugačije ako izađete, pa vam ga skuha netko drugi dok vi pričate što vam je već ljubavno? Čak i nešto tako rijetko i smiješno kao što je, na jednome od prigodnih menija, “moslavačka tuna”.

Kad je u modi kuhanje, što jesti, što kuhati?

jag3.jpgDrazenKopacKako je u modi kuhanje, a baš i ne kuhate često, čak i ako baš ne znate kuhati, što bi bila bolja ljubavna ideja od skuhati nešto dok on/ona radi? Nešto što voli i što ne bi bilo banalija/bakanalija tipa ljubav ide kroz želudac. Ako su vas uvjerili da je kuhanje za nju/njega seksi, priuštite makar po kamenicu i onu najmanju bočicu šampanjca, pjenušca ili zanimljivoga vina. Ili palačinke s nutellom. Ili na štapiće narezano korjenasto povrće posluženo s umakom, ma i majonezom iz tube. Ili čokoladna srdašca iz bombonijere. Ili obične prženice od kruha… Pamtit ćete im okus, vjerujte, po dobru ili po zlu, čak i ako su zagorene. Uostalom, od svih dana sv. Valentina moći ćete pamtiti samo neke. Dok vam se, možda, i ti ne izbrišu iz pamćenja.

No nije li od sve hrane najerotičnije zajedničko kuhanje? Ne moram izmišljati toplu vodu. Čitala sam ovih dana – što mogu kad mi vodenjački rođendan prethodi Valentinovu? – ne ni loše napisan, ali objektivno lagašni roman N. M. Kelby “Bijeli tartufi zimi” (s engl. prev. Petra Matić), koji je objavio zagrebački Lumen, 2012., meni zanimljiv najviše zbog hrane. Očito mi ga je prijateljica darivala da me podsjeti kako smo zajedno bivajući u Provencei posjetile i Musée de l’Art Culinaire u Villeneuve Loubet, rodnu kuću jednoga od prvih poznatih svjetskih kuhara, kojega i danas mnogi drže nedostižnim, uzorom i slično Augustea Escoffiera (1846. – 1935.).

Zavodljivo prvo zajednički kuhanje

Uz izuzetno erotičnu uvodnu scenu prvoga zajedničkoga kuhanja Escoffiera i mme Escoffier, Delphine Daffis, inače poslije ugledne francuske pjesnikinje i članice francuske Akademije. Radi se o pouci mlade dame, ali i o pouci čitatelju da porazmisli. Primjerice je li važno što se kuha? Svaki put nešto novo? Ono što drugi voli ili pak vi želite da zavoli? Ne mogu iscitirati toliko dugu scenu za čitanje, morali biste kupiti roman.

Ali nukam vas i zanimljivim pričama o pommes d’amour i potée d’amour odnosno ljubavnom paradajzu i ljubavnom krumpiru, erotičnom žvakanju rakova ili škampa… Kako i priliči takvu chefu. Ne nedostaje tu i perverzija od jelovnika (da samo pridodam i onu kako je brojna njegova kuharska ekipa kuhala i na “Titanicu”!), a o šampanjcu (različitih vrsta, ponajboljih, ne zna se zapravo koji je bio bolji, pa do smrti čuva prazne boce s nekih gozbi koje pamti do detalja), kavijaru, tartufima (recimo, prali su ih u brendiju), foie gras i četverokaratno zlato te posuđe zlatko i srebrno, katkad makar žličica. Uvrstila bih tu i erotično voće, trešnje: Zar trešnja ne podsjeća na ženinu vlastitu tamnu voćku?

“Nema potrebe da ti šaljem darove iz ljubavi jer ti imaš moju ljubav i ja imam tvoju.”

Kažem, nije to kuharica za početnike nego udžbenik o ljubavi i ljubavnicima, dakako, ako želite učiti. Primjerice kako se vole ljudi koji se, unatoč djeci i obvezama, ne vide otprilike sedam godina; kako se boriti za svog muškarca ako vam je protivnica ljubavnica čuvena glumica Sarah Bernhardt, za koju neprestano kuha i izmišlja joj nova jela, neka i imenovana po njoj. Za razliku od gospođe Escoffier, kojoj nikako da domisli jelo i imenuje ga njome, a koja ne hini da nema pojma što se daleko od nje godinama događa, nego Escoffiera kažnjava da pakete fine hrane koju šalje obitelji iz Londona, Pariza itd. potpisuje imenom nepostojećega gospodina Bootsa, dok ona piše ljubavne pjesme: “U snovima mi dolazite kao moja prava ljubav, onaj koji upotpunjuje. / I onda se probudim.” U nekom drugom času govori joj: “Nema potrebe da ti šaljem darove iz ljubavi jer ti imaš moju ljubav i ja imam tvoju.”

“Kako se možete sjećati okusa u takve detalje?”, pitanje je upućeno Escoffieru u nekom trenutku, nije presudno kojem, a on uzvraća: “Kako ti ne možeš? Hrana preobrazuje, isprepleće i osjete i emocije.”

Hrana nas zavodi…

Hrana je uvijek bila tako bogata, tako ekstravagantna i nekako intimna – erotična u svom preobilju – da se zarumenjela kad se toga sjetila. (str. 122.)

Hrana nikad nije jednostavna koo što biste mogli misliti. Mnogo je opasnija – potpuno vas zavodi. (str. 287.)
Jedini način da se borimo protiv zaborava jest da kuhamo. Dobro pripremljeno jelo životu dodaje ljepotu, dubinu i kompleksnost. Hrana ima veze s čarolijom, a vjerovati u čaroliju, tkati njezine čini, radikalno je nužno. / I tako. U tišini. Kuhati. (str. 334.)

“Afrodizijak je ako ja kažem da jest…”

A što se afrodizijaka tiče, uz jelo pripremljeno od tartufa i pasiranih guščjih jetara, tipično na Escoffiera, na str. 69. citiran je veliki Brillat-Savarin kako je “suptilna aroma tartufa afrodizijak”. ), no on, na str. 133. narezavši punu šaku ljubičastog češnjaka govori: “Parižani nisu htjeli jesti češnjak sve dok im nisam rekao da je afrodizijak. Onda su poludjeli za njim./”I je li?”/ “Afrodizijak je ako ja kažem da jest.”

Kruh savršen kao ljubav

Tu bih rado podsjetila na priču o kruhu (str. 247., 248., 249.), koji je nekako ispao loš, jer kao nije njezin dan: “Ustala je da ode, ali on joj nije puštao ruku. “Kruh pokreće kvasac. Ako ga je previše, jednako je loše kao i kad ga je premalo.”/”Baš kao i u ljubavi.”/Ustao je i tiho progovorio: “Baš kao i u ljubavi. Kruh je jednostavna no složena stvar. Kvasac, brašno i voda – vrlo su obični no zajedno stvaraju čaroliju.”/”U valjanim uvjetima.”/ Primaknuo se malo bliže. “Vrućina i strpljenje. Ne može se požuriti; mora se zaslužiti. Savršen kruh je suzdržano i proračunato zavođenje.”/ Nagnuo se kao da će je poljubiti, ali nije. Stol je utihnuo./ “Baš kao i ljubav? Upitala je./”Baš kao i ljubav.”

Ne bi se vjerojatno svaki čitatelj romana složio sa mnom, ali meni je opis pripreme aligota, pirea krumpira sa sirom (str. 307., 308., 309., 310., 311.) najljubavniji, najerotičniji dio teksta, posebice opis kako su ga jeli su iz lonca na štednjaku (str. 327.): “Ovo je složeno jelo; nemojte da vas zavaraju nazigled jednostavni sastojci. Krumpir. Maslac. Vrhnje. Svaki sastojak morate umiješati na osobit nečin propisnom metodom. Svaka odluka koju donesete, svaki korak koji primijenite utječu na vašu sposobnost da obično pretvorite u izvanredno. Morate biti odvažni. Ne smijete se pokolebati. Ovo je jelo tihih čuda. Morate vjerovati u njih.”

“Ništa nije tako stvarno osim snova i ljubavi.”

Svaka čast kuharu Escoffieru, ali meni je mnogo uvjerljiviji, makar i iz uma i pera spisateljice N. M. Kelby, kada u nekom trenutku (str. 123.) kaže: “Ništa nije tako stvarno osim snova i ljubavi.”
Kako je Valentinovo i svojevrsni rođendan Oblizeka, jedan od nekoliko njih, ne računajući web o knjizi “Oblizeki – Moslavina za stolom” s vijestima gdje smo je sve predstavili, tko je pisao o njoj, podsjećam kako smo 2010. započeli s posebnim valentinovskim editorialom i e-bookom “Ljubavni oblizeki”, kreacijom Božice Brkan i chefa Roberta Slezaka) s recepturama za dvoje za ljubavni koktel, kašicom od malina, sendvičem “Valentino”, zlatnim srcem, morskim pikanterima i Tanjinom gibanicom, zaljubljenim objedom, crvenim zeljem, palačinkama “Kamasutra”, čokoladnim uzbuđenjem.

Na Oblizekima imate i druge zanimljive ljubavne priče i ljubavna jela poput: Prženice mnogo više od “pohanog” kruha, Snježani čokoladni užitak čista je ljubav ne samo na Valentinovo, Lujzin kolač ljubavna je neugledna slastica sa suštinom poput ljubavi nikako samo valentinovska…

Foto: Dražen Kopač

2017-05-23T20:34:39+02:0011. Veljača, 2016.|Oblizeki|