Nakon što sredinom lipnja ocvate grm velike žutilovke (Genista tinctoria L.), po kojem je šuma Žutica navodno dobila ime, sredinom mjeseca kolovoza rubovi šume ponovo poprime žutu boju. Za to žutilo zaslužne su tri biljne vrste od kojih su dvije do nas zalutale čak iz Sjeverne Amerike.
Prva, je čičoka (Helianthus tuberosus) biljka iz porodice glavočika poznatija kao divlji krumpir, jeruzalemska artičoka, suncogled. Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, a danas se uzgaja širom svijeta. Kako je došla u šumu Žuticu nije poznato. Korijen biljke ima izuzetno korisna svojstva u liječenju dijabetesa i pretilosti zbog svog niskog glikemijskog indeksa.
Iako sam prvo spomenuo čičoku zapravo najraširenija je biljka koja nosi plemenito ime zlatošipka (Soldiago), u narodu poznata i pod imenom velika zlatnica. Porijeklom iz Sjeverne Amerike ova biljna vrsta, kod nas zapravo korov koji vrlo brzo zauzima neobrađene površine zemlje, rubove potoka i šuma vrlo je korisna pčelarima jer počinje s cvatnjom u vrijeme najveće oskudice i nepovoljnog vremena u pčelarskoj sezoni. Druga blagodat zlatnice je njena izrazita ljekovitost, ali o toj temi više u nekom drugom članku.
Čitateljima ovog članka vjerojatno je najmanje poznata biljka pravi oman (Inula helenium), trajna biljka koja svojom visinom od oko dva metra te velikim i jednostavnim žutim cvatovima također ukrašava rub šume. Razmnožava se sjemenom, a neki je uzgajaju kao ukrasnu biljku. Gotovo svi dijelovi ove biljke imaju ljekovita svojstva, ali najviše se koristi eterično ulje proizvedeno iz korijena za tretiranje plućnih bolesti.
-
- Čičoka
-
- Zlatošipka
-
- Pravi oman
Teskt i foto: Zoran Ožetski
