Neki dan sam s prijateljem vodio jedan od onih razgovora koji počnu bezazleno, a završe s rečenicom: “Znaš, o ovome bi se mogao napisati dobar članak.” Tema? Svakodnevne iritantne navike koje nas, iako možda male, bacaju u stanje ogorčenosti, pa čak i tihe ljutnje.
Ne govorimo o velikim nepravdama, nego o onim malim stvarima koje ti, bez ikakve potrebe, pokvare dan. I svi ih imamo. I svi ih radimo – ponekad. Neke su rezultat neznanja, neke čiste nepažnje, a neke su, bojim se, svjesni čin ignoriranja drugih ljudi oko sebe.
Ovo je moja osobna “Top lista” sitnih ludila koja svakodnevno srećemo. Možda prepoznate sebe. Možda prepoznate susjeda. A možda se samo – nasmijete.
NEZNANJE ILI OPĆA (NE)KULTURA
1. Pljuvanje po pločniku
Ne mogu razumjeti. Niti to želim. Ne govorim o bolesti, napadaju kašlja ili nuždi. Govorim o onima koji, iz čiste navike, hodajući ulicom ispljunu na pločnik. Ponekad čak i u hodu, bez da zastanu. Kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
Zašto? Što se to događa u glavi odraslog čovjeka da pomisli: “Evo, sad je pravi trenutak da moje tijelo ostavi trag ispred pekare”?
2. Bacanje opušaka iz auta
Zapalio si cigaretu, uživaš… i onda – opušak kroz prozor. Jer tko još ima pepeljaru, zar ne? Ostat će to tu, pokraj ceste, među granjem. Ili će se odbiti i završiti na vjetrobranu auta iza tebe ili izazvati šumski požar.
Je li to nemar, nedostatak navike ili samo poruka “nije me briga”?
3. Uključi zvučnik – svi žele čuti!
Mobiteli su čudo. Sada možeš razgovarati s prijateljem dok kupuješ rajčice, nosiš kavu i guraš kolica – sve odjednom. Ali čemu zvučnik? Čemu potreba da svi u redu u banci čuju kako je kum riješio problem s električarom?
Je li to nova verzija radijskog programa za javna mjesta? Ili samo zaboravimo da nismo sami u kadru?
4. “Samo ću nešto pitati…”
Stojim u redu. Ispred mene troje ljudi. I onda dođe netko sa strane i, kao slučajno, pita prodavača nešto. A pitanje se pretvori u kupnju. Znaš da zna. Znaš da zna da znaš. I svejedno to napravi. Jer “samo ću nešto pitati” izgleda ima moć teleportacije u prvi red.
5. PISANJE KOMENTARA VELIKIM SLOVIMA!!!
Oprosti, ali ako napišeš komentar pun velikih slova i uskličnika, djeluje kao da vičeš. Nema potrebe da svi znamo koliko si bijesan jer netko misli drukčije od tebe.
NESNALAŽENJE U OKOLINI
6. Stražnja svjetla za maglu – po magli, da. Ali po gradu, u koloni?
Razumijem potrebu za stražnjim svjetlom za maglu – u gustoj magli na autocesti ono može spasiti život. Ali kad voziš u gradskoj gužvi, po čistom vremenu, i auto ti je točno metar ispred mene… što točno želiš poručiti tim zasljepljivanjem?
Jesmo li zaboravili da to svjetlo služi drugima – ne egu? Ili jednostavno više nitko ne gleda kontrolnu ploču?
7. Kopanje nosa u prometu
Zastanem na semaforu i bacim pogled u susjedni auto – vozač uronjen u vlastitu anatomiju. Možda mu je dosadno, možda misli da je nevidljiv, ali svejedno… Teško je to “ne vidjeti”.
8. Glasan razgovor i još glasnije smijanje u kafićima
Svi volimo dobru atmosferu, smijeh i razgovor. Ali kad tvoj stol dominira cijelom terasom kao da ste sami na svijetu – e, to više nije druženje, to je performans. I to bez pozivnice.
9. Iritantne navike nove generacije
Šetanje s videopozivom u ruci i uključenim zvukom.– Uhođenje tuđih razgovora. Gledanje TikTok videa bez slušalica – jer hej, svi moramo znati koji je novi izazov. Ponekad je teško razlučiti što je samo znak vremena, a što elementarni manjak osjećaja za druge. Ali neke granice – kao i zvuk – ipak bi trebale postojati.
10. Parkiranje na mjestima gdje ne smiješ
Na punionici za električne aute – bez kabela. Na mjestu za invalide – bez naljepnice. Parkiranje na pješačkom prijelazu – jer ‘samo na sekundu’. Svi mi znamo da je to pogrešno. Pa ipak, uvijek netko nađe razlog da baš on bude iznimka. Ali ako su svi iznimka – gdje nam je pravilo?
Ne pišem ovo jer mislim da sam svetac. I sam sam ponekad zaboravio isključiti duga svjetla. I meni je nekad mobitel zazvonio preglasno u tišini.
Ali možda bismo, s vremena na vrijeme, mogli pogledati oko sebe. I sjetiti se da prostor dijelimo s drugima.
Zoran Ožetski
