Uskoro se u Zagrebu očekuje koncert koji bi, prema najavama, mogao okupiti više od 500 000 ljudi. To nije samo glazbeni spektakl – to je događaj koji svojom veličinom prelazi granice zabave i ulazi u domenu urbanog stresa, sigurnosnih izazova i testiranja granica infrastrukture jednog grada.
Ne radi se ovdje o izvođaču niti o glazbenom žanru. Riječ je o sustavu – i o tome može li on, s resursima kakve ima, izdržati takav pritisak. Jer kada broj posjetitelja premašuje pola milijuna, pitanja više nisu tehnička, već egzistencijalna.
Ogroman izazov – i organizacijski i društveni
Najavljuju se tisuće redara i zaštitara, mobilna bolnica, privremena infrastruktura, posebna prometna regulacija i aplikacije za orijentaciju. Sve to djeluje ozbiljno – ali i nevjerojatno zahtjevno.
Zagreb je grad koji se već u svakodnevnim okolnostima bori s prometnim čepovima, neusklađenošću službi i opterećenom infrastrukturom. U takvim uvjetima, pitanje je jednostavno: imamo li snage za ovo?
Jedna greška – dovoljan je jedan slučaj
Zamislimo osobu koja doživi infarkt u Novom Zagrebu baš u trenutku kad su prometnice blokirane. Ako vozilo hitne pomoći ne može doći na vrijeme – više nije riječ o koncertu, nego o životu. Sustav tada ne polaže ispit iz logistike, već iz humanosti.
I upravo zato se ovakvi događaji ne mogu gledati samo kroz prizmu zabave. Jer u masi od pola milijuna ljudi, samo jedan loš scenarij može imati dalekosežne posljedice.
Kako to rade gradovi s iskustvom
Velike metropole poput Londona, Pariza ili New Yorka, kada organiziraju ovakve manifestacije, to rade:
- kroz višednevne termine,
- s ograničenim brojem posjetitelja po danu,
- na strogo definiranim lokacijama sa sigurnosnim zonama,
- uz višemjesečne pripreme, uključujući testiranja sustava i krizne simulacije.
Tamo se ne prepušta ništa slučaju. Jer povijest ih je naučila koliko tanki može biti sloj između euforije i kaosa.
Povijest nas uči: Trainwreck na Woodstocku ’99
Jedan od najpoznatijih primjera događaja koji je izmaknuo kontroli je Woodstock ’99. Festival koji je trebao biti nasljednik legendarnog glazbenog simbola mira i zajedništva, završio je kao upozorenje što se događa kada brojke, vrućina, frustracija i loša organizacija postanu kritična masa.
Premalo hlada, preskupa voda, agresivna publika i gotovo nikakva sigurnosna priprema doveli su do nasilja, požara i općeg kaosa. Posebno se pamti nastup benda Trainwreck, koji je postao simbol točke pucanja – ne zato što su glazbenici to željeli, već zato što je atmosfera preuzela sve.
Usporedba s Woodstockom – ima li smisla?
Da, iako kontekst nije isti. Zagrebački koncert ima drugačiji ton, drugačiju publiku i drugačiji vremenski okvir. No, ključne komponente su usporedive: ogromna masa ljudi, velika očekivanja, oslonac na privremenu infrastrukturu i neizvjesnost kako će sustav reagirati kada stvari krenu drukčije od plana.
Woodstock ’99 pokazao je koliko brzo sve može krenuti nizbrdo kad se zanemare osnovne ljudske potrebe – i koliko je teško vratiti kontrolu jednom kad se izgubi.
Strah nije slabost, nego racionalna procjena
Sve češće se mogu čuti priče ljudi koji prodaju već kupljene ulaznice. Ne zato što više ne žele ići, nego zato što ne žele biti dio mase u kojoj se ne osjećaju sigurno. To nije panika – to je osobni prag tolerancije na neizvjesnost. I to treba poštovati.
Molitva prije početka – simbolika koja nosi težinu
Organizator zagrebačkog koncerta najavio je da će se prije početka pomoliti za sigurnost svih okupljenih. To je gesta koja nije uobičajena na glazbenim manifestacijama, ali mnogo govori o svijesti o veličini i riziku događaja.
I na Woodstocku su se nadali najboljem. No nada nije bila dovoljna. Bio je potreban plan – i provedba tog plana do posljednjeg detalja.
Zaključno – test za cijeli sustav
Ovdje nije ključno tko svira. Ključno je samo jedno: može li Zagreb, sa svojom prometnom mrežom, zdravstvenim kapacitetima i operativnim službama, podnijeti pola milijuna ljudi i još uvijek funkcionirati kao grad?
Ako može – zaslužuje priznanje.
Ako ne može – imamo obavezu o tome govoriti prije, a ne nakon.
Velike priče ne završavaju uvijek katastrofom. Ali neke od njih to postanu jer nitko nije imao hrabrosti na vrijeme postaviti prava pitanja.
Zato neka ovaj koncert protekne sigurno, dostojanstveno i u najboljem mogućem redu. Jer to neće biti samo pobjeda organizatora – to će biti uspjeh cijelog grada.
Zoran Ožetski
