„Autostoper stoji na putu i svakoga trena podiže ruku“ …… ili tak nekak popularna pjesma traži svoje mjesto na top-listama dok lude šezdesete i nalet adrenalina sedamdesetih protiču žilama tinejdžera željnog slobodnog putovanja…
… jer sve ono prije, bilo je službeno putovanje sa starcima od stana do stana, od Vrhnike do Vodnjana, od Gospića do Ivanića preko graničnog mjestašca Bregana i zrakoplovnih mostarskih dana…
Idemo majstor Tona Smud, neprikosnoveni limar i vodoinstalater a još bolji čovjek, poveze stopera do Zagreba a da ga i ne pozna; novi sam u gradu zvanom Ivanić nakon napuštanja vojnih zrakoplovnih visina i smještaja kod Yenkija u Savskoj: glazba nam je bila svakodnevna pratiteljica uz pola kruha susjeda Beriše i pola litre mlijeka u tetrapaku, ako se posrećilo.
Domoroci, domesticus vulgaris i gostujući vulgarisi, da ne kažem zalutali, doseljenici nisu dramili: povezivala ih je zajednička točka – život je rock’n’roll!
Bez droge ali s neodoljivim mirisima žena!
Možda smo bili samo zaostali u razvoju jer nismo cugali i razbijali se nikotinom ili puzajućim drogama.
Pohabani Tomosov motor i novi frend, stanodavac, svjedoci su kako se ide na sladoled na drugi kraj Zagreba ili do noćnih zastoja u Dugom Selu.
Slobodni let pikarskog pustolova zahvaća i studij književnosti u fazi kada se uozbilji a sve drugo je bilo brzo i bezbrižno lutanje od točke A do točke B u potrazi za uzbuđenjima koje život nudi svima onima koji ga ne provedu zatvorenih očiju i stisnuta srca.
Neiživljeni old hippies never die, pušten s lanca obzira i konvencija, već hvata nove prijevoze kratkog daha i još kraćih daljina dok prolazi Gorski kotar i more mu se mreška i smješka tek kada ga deveti dobrica ostavlja u Lovranu gdje maruni, u to doba, baš i nisu u modi a onda, nenadano, jedna mlada njemačka dobroćudna i nasmijana obitelj uvodi ga u svoje proputovanje do Poreča, čak ga počaste i pićem na usputnoj postaji, pa stiže u 18:07 pred slastice lokalne slastičarnice na ulazu u grad gdje zagrljaj briše sve nedoumice: stigao si na pravo odredište i bez love do zanosa koji ispunjava tu rokersku otvorenu dušu.
I dok tvoji klasići iz vojnih škola sanjare o letačkim visinama, ti si sasvim prizeman: poljubac je dovoljan za uzlet ponad uznemirenih rijeka kako su to, savršeno, opjevali Simon i Garfunkles.
Jadranko Bitenc
