Tinejdžersko ljeto krajem šezdesetih godina postavljalo je upitnike na koje je trebalo odgovoriti.
U njihovom traženju, istaknuo se jedan od onih gimnazijalaca koje spremaju za buduće vojne pilote u Mostaru; uvijek bi se rado prepuštao izazovima uvjeren kako oni samo testiraju njegove mogućnosti i sposobnosti.
Prvo, zašto mačke samo u veljači „polude“ a njegovi hormoni ne posustaju cijelu godinu pa ma gdje se zatekao, u poznatom ili nepoznatom okružju?
I drugo, zašto u svakom novom gradu lagano stavlja po strani prethodnu simpatiju pa „trči“ za novom?
Je li to narativ odrastanja ili samo zalog početnih životnih nesigurnosti!?
Tada mu je bilo jako, jako važno da je, barem, lijepa ako već ne – prelijepa. To su bila njegova estetska mjerila u skladu s godinama. Tek kasnije, sa zrelošću, je shvatio da postoji još bolja varijanta kada je djevojka i lijepa i zadovoljava misli.
Zašto njemu svaki novi grad postaje poticajan!?
Pa tako u Mostaru trčkara po plesnjacima za jednom lokalnom misicom, u Ivanić-Gradu na praznicima uvijek upoznaje novo drago biće a sada, u Puli na Filmskom festivalu, se zagleda u jedno pravo filmsko lice sa neodoljivim osmijehom i zaštitnim znakom – šiškama!?
Pred njim se pojavila neodoljiva Višnja s Tašmajdana, jedna od filmskih uspješnica tih godina: Bila je svježe, pamtljivo novo filmsko lice koje je postalo traženo i u međunarodnim koprodukcijama.
Da je tada postojao selfie, na jedan-dva, on bi odigrao tu kombinaciju koja bi završila na društvenim mrežama.
Ovako je srdačna, otvorena i frendly raspoložena Neda Arnerić našla mir s knjigom na Zlatnim stijenama u predahu od obveza prema medijima, dok joj nije prišao lik pun navalentnih hormona i lake zaljubljivosti pa zasjeo do nje.
Fotku njih dvoje ovjekovječio je klasić Stojke kod kojeg je redovito odsjedao kada bi posjećivao filmski festival.
Sjećanja na njihov susret ostala su zabilježena u pismu koje je od nje dobio po povratku u mostarske klupe.
Uspio je, tada u Puli, nagovoriti je na zajedničko morsko kupanje i uz puno smijeha, slučajnih nespretnih dodira i špricanja bila je to slika, kakvu, nažalost, nitko nije snimio; tinejdžerska mladost može biti itekako bezbrižna i stimulirajuća za neki budući film.
Sve te igrice su zastale onoga trenutka kada im se pridružio, tada, poznati pjevač Zafir Hadžimanov: posustao je sav entuzijazam i opet se more umirilo i plivajući zamasi vodili su ih do obale.
Jadranko Bitenc
